Dubrovačka Republika
Srednjovjekovni grad Ragusion, hrvatski Dubrovnik, prema pisanim je izvorima iz kasnijih vremena utemeljen nakon rušenja rimskoga naselja na području Cavtata, nekadašnjeg Epidaurum-a, početkom 7. st. po Kr. No, areheološkim je nalazima tijekom posljednjih desetljeća višestruko potvrđeno postojanje starijega naselja i luke.
Tijekom ranoga srednjega vijeka Dubrovnik se nalazio pod vlašću Bizanta, ali je jedno vrijeme predstavljao zasebnu bizantsku temu. U 9. je stoljeću odolio napadima Saracena. Dubrovačko brodovlje, koje će odrediti sudbinu grada, već 869. prevozi hrvatske vojnike pod tada saracenski Bari. Od 1205. do 1358. Dubrovnik je priznavao vlast Venecije, a godine 1272. proglašen je Statut grada, kojega je VII. poglavlje u cijelosti posvećeno pomorstvu.
Dubrovačka komuna spominje se 1182., a od 1430. navodi se naziv Dubrovačka Republika. Godine 1434. Dubrovnik je od pape dobio bulu Coena Domini, kojom mu je bila dopuštena plovidba u Svetu zemlju i ostale zemlje “nevjernika”, trgovina s njima i osnivanje konzulata, što je znatno ojačalo dubrovačku trgovačku moć.
Najstariji ugovor o pomorskom osiguranju u Dubrovniku potječe iz 1395. g., a dubrovački pomorski zakon o osiguranju (Ordo super assecuratoribus) iz 1568. g. najstariji je takav zakon u svijetu.
Tijekom 15. i 16. st. Dubrovnik doživljava najveći ekonomski i kulturni procvat, a njegovi brodovi pod slobodnom pomorskom zastavom trguju širom Sredozemlja, afirmirajući se u čitavom ondašnjem pomorskom svijetu. Sredinom 16. st. u Dubrovačkoj je Republici bilo oko 200-250 kapetana. U razdoblju 1539.-1544. Republika je raspolagala sa 132 broda ukupne nosivosti 15.200 kola i 3.000 pomoraca, a od 1570.-1585. čak 182 broda ukupne nosivosti 36.500 kola i 5.500 pomoraca. U vrijeme Mletačko-turskih ratova Dubrovčani imaju važnu ulogu u trgovini s Istočnim Sredozemljem i sjevernom Afrikom. Uzimajući u obzir navedene činjenice, 16. st. s pravom se naziva zlatnim dobom Dubrovnika.
Uz popularnu karaku Dubrovčani su koristili različite tipove brodova poznate pod nazivima galijun, šambek, grip, ormanica, galijica, filjuga i dr. Sredozemni tip jedrenjaka zvan pinka bio je u trgovačkoj floti nešto slabije zastupljen.
U drugoj polovici 16. stoljeća Dubrovačka je Republika imala oko pedeset do šezdeset konzulata diljem Sredozemlja i šire, a u drugoj polovici 18. stoljeća čak osamdeset do devedeset konzulata, što govori u prilog razgranatosti dubrovačke pomorsko-trgovačke i diplomatske mreže.
Dubrovčani su među prvima zakoračili na američki kontinent, a dubrovačka karaka, u engleskom nazvana argosy prema romanskom nazivu Dubrovnika Ragusa ili Aragosa, našla je svoje mjesto i kod Shakespearea.
Godine 1667. Dubrovnik je teško oštećen potresom, što je išlo na ruku Veneciji u nastojanjima da uništi dubrovačku trgovinu. U više je navrata mletačkim osvajanjem turskog zaleđa Dubrovnika prekinuta njegova važna trgovačka veza s Turskom, no vješta je dubrovačka diplomacija, kao i mnogo puta tijekom povijesti, spasila grad od ekonomske i političke propasti.
Nakon ukinuća Mletačke Republike 1797. g, Francuzi pod Napoleonom 1806. g. ulaze i u Dubrovnik, a 1. siječnja 1808. ukidaju Dubrovačku Republiku, čija je bogata kulturna i pomorska tradicija i danas živo prisutna.
Iz pisnih izvora:
Kako patruni moraju urediti svoje brodove:
Strogo naređujemo da svi patruni moraju svoje brodove držati spremne, dobro uređene i kalafatane izvana i što se tiče bokova i palube i barke, i da se svako plovilo premaže prema dogovoru između patruna i najmoprimca, na trošak patruna. Kad brod plovi na udjele, struganje s paljenjem treba ići na zajednički trošak mornara i broda, a sve troškove za čavle, kučinu i smolu moraju snositi patruni.
(Statut grada Dubrovnika, 1272., VII, I.)
… nema tako zabitna i došljacima tako nepristupačna dijela Europe gdje nećeš naići na Dubrovčane kako trguju.
(Palladius Fuscus, De situ orae Illyrici, Venecija, 1540.)
Dubrovčani su veliki trgovci, i osobito na Mediteranu gdje imaju više od sto dvadeset velikih brodova …
(Jean Palerne, D'Alexandrie a Istanbul: Peregrinations Dans L'Empire Ottoman 1581-1583)
Od stručnjaka i majstora za galeone najbrojniji a valjda i najsposobniji na ovom moru (Sredozemnom) su Dubrovčani ...
(Bartolomeo Crescentio, Nautica Mediterranea, Venecija 1602.)
Vaše se misli ljuljaju na oceanu,
ondje gdje vaše karake veličajno jedre
te kao gospoda i bogati gračani na vodi
(William Shakespeare, Mletački trgovac, 1595.)
